Niti snijeg, niti zameteni putovi, ni iznimno niske temperature i zaleđene ceste nisu spriječile 120-ak malih i velikih angeljeka i njihovih prijatelja da se okupe na tradicionalnoj, 6. po redu Perečehi v Brestovcu koja je održana u subotu, 6. veljače, u sali vatrogasnog doma DVD-a Brestovec Orehovički. Baš kao i prije 50 i 100 godina žene su dugo u ovu zimsku subotnju noć marljivo čehljale, muži su kartali i popevali, a djeca su se zabavljala raznim starinskim i manje starim igrama čuvajući ovaj stari zagorski običaj od zaborava.

Domaće zagorske purice i žuge koje su stradali ove zime i jeseni zaslužni su za meko i toplo perje kojim je gotovo u potpunosti ispunjen jastuk kojeg će, po običaju, dobiti tko se bude prvi između angeljeka ženio ili udavao. Dosad su ga već dobili Valentina Kolarić i Ivica Božiček, a sada su u mrtvoj trci za ovaj vjenčani dar družine Angeljeka - Anita Kolarić i Renata Županić.

Djeci su osobitu radost pričinjale razne igre koje su se, prigodom takvih okupljanja, organizirale za njihovu zabavu: izrađivali su velike čestitke, ljubavne poruke i šaljivu poštu za nadolazeće Valentinovo, plesni parovi su se borili za pobjedu u plesu srca, plesu s narančama i plesu sa stolicama, dečki su se takmičili u napuhavanju ili u što duljem puhanju perja u zrak, a hrabriji su i samostalno zapopevali…

A da bi popevka svima lakše sjela na perečehu su došli i domaći dečki, mužikaši z okolnih bregova koji su i sami u Angeljekima ili su tu njihove obitelji i prijatelji. Uz domaće mužikaše svi su veselije zatancali, a poseban je užitak bio gledati s kakvom borbenošću, ali i zadovoljstvom tancaju upravo oni najmanji.
Na ovakvim druženjima Angeljeka uvijek se može dobro pojesti i popiti, stoga je za sve pripravljen fini gulaš i naresci, muži su donijeli svoje demižonke i pletenke, a nije nedostajalo ni gibanica, kifljeka, ružica, pereca, salovnjaka, medenjaka, klipića i pogačice koje su pripremile vrijedne i nesebične ruke članica udruge.
„Toga nema nigde“, riječi su jedne od gošći ove perečehe koja je u Brestovec potegnula iz Špičkovine, „sretna sam da sam večeras mogla biti tu.“
I, zaista, Angeljeki mogu biti sretni i ponosni na svoje zajedništvo i marljivost kojim obogaćuju kulturni i društveni život ovog kraja u duhu jedne velike sretne obitelji.