Dražen Njegac 

Demografski i gospodarski razvoj Bedekovčine

          Hrvatsko je zagorje vrlo gusto naseljeno. Sa svojih 120 stanovnika po četvornom kilometru ubraja se među najnaseljenije krajeve u Republici Hrvatskoj. Osim velikih gradova i Međimurja, nema gušče naseljenog područja od Hrvatskog zagorja. No, kao i kod svih drugih krajeva, ukupna je gustoća naseljenosti rezultanta različite naseljenosti pojedinih sastavnih dijelova. Rjeđu naseljenost jednih nadoknađuje gušća naseljenost drugih krajeva. Općina Bedekovčina jedna je od najnaseljenijih općina u Hrvatskom zagorju. Zauzima prostor povrsine oko 52 četvoma kilometra na kojem u 15 naselja živi ukupno 8 773 stanovnika (1991.), što u prosjeku iznosi oko 169 stanovnika po četvornom kilometru.
Bedekovcanska općina zauzima prirodno dosta raznolik prostor koji se proteže od gorskoga grebena Strugače na sjeveru, preko njezinoga prigorja sve do dolinske ravni rijeke Krapine na jugu. Takav je krajolik u umanjenom mjerilu slika Hrvatskog zagorja i, kao takav, obilježen je sličnim tijekom naseljavanja kao i ostali zagorski krajevi. S vremenom tu se stvorila mreža naselja kakva postoji i danas.
          Hrvatsko je zagorje dugo bilo vrlo rijetko naseljen kraj. Sve do 16. stoljeća najveći je dio Zagorja bio nenaseljen i pokriven šumom. Osobito je to svojstveno čitavome prigorju Ivančice, kao i dolini Krapine, u kojoj se i nalazi Bedekovčina. Najnaseljenije je bi1o područje na dodiru gorskih nizova Ivančice i Strahinčice s prigorjem. Tu su se na povišenim i izdvojenim lokalitetima dizali stari utvrđeni zagorski gradovi, koji se spominju od 12. stoljeća. Uglavnom su bili sjevernije od bedekovčanskoga kraja, gdje je u to doba bio samo jedan utvrđeni grad, "...tek jednom spomenuti "castrum Cubul" g. 1248. ", na prigorju Strugače. Iako se "H.samo maze gradiste toga burga naslućivati" (Szabo, 1939: 63), naziv Cubul zadržao se u imenu danasnjega naselja Kebel.
          Sve do 14. stoljeća podgorska zona Ivančice bila je najnaseljenija. Budući da je bedekovčanski kraj južnije, to znači da je u to doba bio rjeđe naseljen. Prema popisu župa iz godine 1334., južnije od podgorske zone, dakle u prigorju Ivančice, samo su tri župe. U tom se popisu spominje župa Komor ("H.ecclesia sancti Mychaelis prope Komar") (Buturac, 1944.), ali se naziv ne odnosi na današnju Bedekovčinu, koju je godine 1267. kralj Bela IV. darovao obitelji Bedeković (tada se posjed zvao Komor, a poslije mijenja naziv u Bedekovčina), nego je riječ o današnjoj župi Mihovljan. Budući da je raspored crkvenih župa određen rasporedom stanovnistva, tj. samo gušće naseljeni prostori imali su svoje župe, očito je da je taj prostor u to doba bio rijetko naseljen.
         Od kraja 15. stoljeća nastaju promjene koje u osnovi mijenjaju strukturu naseljenosti cijeloga Hrvatskog zagorja. Dolazi do jače kolonizacije nižega, prigorskog dijela; dakle, naseljenost se širi prema jugu. lako su najveći posjedi još uvijek vezani uz podgorsku zonu Ivančice, veća skupina manjih posjeda bila je i uz prigorje Strugače, oko izvorišnih dijelova potoka Orehovice, gdje je najveći dio kraja pripadao obitelji Bedeković. Posljedica te mlade kolonizacije, uglavnom stanovništva iz graničnih krajeva s Turskim Carstvom, bilo je osnivanje novih crkvenih zupa, i to uglavnom u nižemu, prigorskom dijelu.
          Najveca župa ovoga područja prije tri stoljeća bila je Sveti Križ Začretje. Njoj su pripadali i Zabok i Bedekovcina. Budući da je bila vrlo prostrana, stanovnici iz udaljenijih mjesta željeli su imati župe u mjestima koja su im dostupnija. Potkraj 18. sloljeća, velika naseljenost prigorja Strugače zahtijevala je osnivanje nove župe pa je godine 1799. osnovana župa Orehovica. Do tada je prigorje Strugače pripadalo župi Mihovljan (godine 1667. loj su župi, medu oslalim, pripadala naselja Orehovica, Kebel, Martinec, Zadravec i Donji Komor). Već godine 1802. nova župa ima više stanovnika od župe Bedekovčina - 1049 naprema 1023. Do godine 1822. broj se stanovnika povećao na 1 428; dakle, u samo 20 godina povećanje je bilo oko 40% ili prosječno godišnje 2%. Posljedica je to prije spomenule nove kolonizacije ovoga područja, kada se usporedo krče šume i šire obradive površine. Time se mijenja i pejzaž: prije pretežno šumovit kraj tom je mladom kolonizacijom pretvoren u područje u kojem su obradive površine okružene šumama na strmijim padinama (Crkvencic, 1958.).

          Broj se stanovnika redovito statistički prati od godine 1857. Te su godine u svim nase1jima današnje Općine živjela 3 982 stanovnika, što, s obzirom na površinu, čini oko 77 stanovnika po četvornom ki1ometru. Znajući da je današnja prosječna naseljenost čitave Hrvatske oko 84, vidimo da je bedekovcčanski kraj još prije stoljeća i pol bio relativno gusto naseljen. Najveće je naselje u to doba bila Gornja Bedekovčina, koja je imala 533 stanovnika. Veličinom su se još izdvaja1i Poznanovec s 429 i Orehovica s 415 stanovnika. Sva su osta1a nase1ja ima1a manje od 400 stanovnika, a najmanje je bilo Križanče sa 75 stanovnika. Stalan visoki prirodni prirast stanovnistva, bez obzira na već pojačanu emigraciju, uvjetovao je velik porast broja stanovnika. Početkom 20. stoljeća, godine 1910., broj je stanovnika iznosio 7 690 - dakle, u nešto više od pola stoljeća broj se stanovnika gotovo udvostručio. Gornja i Donja Bedekovčina zajedno te godine imaju 1 903 stanovnika, Poznanovec 1 449 stanovnika, Grabe 8475, Orehovica 653, Kebe1 622, a Martinec Orehovicki 506 stanovnika.

           Područje Bedekovčanske Općine danas je podijeljeno na tri katastarske Općine: Bedekovčina, Poznanovec i Komor, ukupne povrsine od 5 048 hektara (tablica 3.). Prema kategorijama iskorištavanja najveću povrsinu zauzimaju oranice i vrtovi (1 939 ha i1i 38,4%), zatim šume (1 177 ha i1i 23,3%),livade (778 ha ili 15,4%) te neplodno zemljište (527 ha i1i 10,4%). PreostaIe kategorije, tj. pašnjaci, vinogradi i voćnjaci, pokrivaju 12,5% ukupne površine.

           Najvažnija gospodarska grana u Općini danas je industrija. Bez obzira na stogodišnju tradiciju i utjecaj na život ljudi od svojih početaka do danas, Čitavo stoljeće, tek u posljednjih dvadesetak godina industrija poprima dominantno značenje u odnosu prema poljoprivredi. U industriji je zaposleno više od polovice aktivnoga stanovnistva Općine (godine 1991. 2 123 od 3 763 aktivnih ili 56,4%). Dio njih radi i u naseljima izvan Općine, ali ipak glavno značenje imaju lokalna industrijska središta - Bedekovčina i Poznanovca.

           Bedekovčina je jedno od najjačih radnih središta u Hrvatskom zagorju. Njezino je gospodarstvo vrlo privlačno za radnike ne samo iz vlastite općine već i iz mnogo šireg područja, cijele bivše općine Zabok, ali i susjednih općina Donje Stubice i Zlatar-Bistrice. Godine 1991. su u nase1ju radi1a ukupno 1 782 zaposlena, od čega 759 zaposlenih mještana i 1 023 dnevnih imigranata iz drugih naselja. Vise od 60% dnevnih imigranata (641) dolazi10 je s područja bivše zabočke općine, dok je daljnjih 35% dolazi1o iz donjostubičke i zlatarbistričke općine. Istodobno je 549 stanovnika Bedekovčine dnevno emigriralo na rad u druge centre rada (u Zabok 175, Poznanovec 120, Zagreb 88, Oros1avje 62 itd.). Iz naselja koja danas čine bedekovčansku općinu, dnevno su u općinsko srediste imigrira1a 463 zaposlena, od čega u industriju 353 (76,2%). Intenzitet dnevnih migracija smanjuje se s udaljenošću od središta pa udaljenija naselja daju manji, a bliza veći broj migranata. Ukupno u Bedekovčinu migriraju zaposleni koji stanuju u 142 naselja.

Dražen Njegac
Demografski i gospodarski razvoj Bedekovčine
iz ''Bedekovčina: Stara i plemenita''; 1997.