Analiza i valorizacija povijesnih graditeljskih sklopova i građevina

Dvorac Sermage Poznanovec, graditeljsko krajobrazni sklop

U dolini rijeke Krapine, uz tok potoka Velika smješten je dvorac ispred kojeg se prostire perivoj, a sjeverno od dvorca nalaze se gospodarske zgrade. Posjed Poznanovec vezan je uz imanje Sutinsko (srednjovjekovni kaštel i ljekovitio termalno kupalište), koje se spominje već u 13. st., a Poznanovec se prvi put spominje god. 1547. kad je bio u vlasništvu Mihanovića, i Stubičkih te obitelji Bedeković. Obitelj Prašinsky de Prassno je u vlasništvu posjeda u 17. st., a kad je porodica izumrla, posjed prelazi u vlasništvo obitelji Sermage. Dvorac je izgradio Petar Sermage u drugoj pol. 18. st., a 1851. god. kupio ga je Adolf pl. Ritter , koji je uredio perivoj i vodio uzorno gospodarstvo. Dvorac ima elemente kasnobaroknog klasicizma, tlocrta u obliku slova U, s time da su mu krila kratka, tako da djeluju poput rizalita. Tlocrtna organizacija prostora koncipirana je uz hodnik, smješten na sjevernom pročelju, uz koji su poredane sobe orijentirane prema perivoju. Prizemlje se koristilo u gospodarske svrhe, mansardna etaža za stanovanje posluge, a u glavnoj etaži prvog kata bilo je nanizano jedanaest soba. U središnjem rizalitu smještena je najveća soba-glavna dvorana, palača. Prostorije prizemlja svođene su bačvastim i češkim svodovima, a na katu su ravni stropovi. Pročelja dvorca raščlanjena su horizontalnim, plitko istaknutim jednostavno profiliranim trakama, kao i okviri oko prozora. Zaobljeni jednostavno profilirani krovni vijenac, holkel. Nekad se dvorcu pristupalo s juga alejom jablanova, koja je bila postavljena u osi glavnog pročelja. Graditeljski sklop osim dvorca obuhvaća i gospodarske zgrade, staje, žitnicu, kukuružarnik. Osim perivoja s jezerom, tu je bio ribnjak, voćnjak, vrt
te oranžerija.

Danas je dvorac u lošem građevinskom stanju, uništen akon 2. svj. rata kad su ubijeni posljednji vlasnici Ritteri, inventar raznesen, a u dvorcu je bila farma pilića. Već je više godina izvan namjene, a sredstvima Min. kulture obnavlja se krovište.
U perivoju je uređeno nogometno igralište, što ne može ostati trajno, jer lokacija ne dozvoljava gradnju potrebnih pratećih sadržaja.

Valorizacija i smjernice: prije radova sanacije i obnove dvorca i pratećih gospodarskih objekata treba izraditi odgovarajuću dokumentaciju: - konzervatorsku studiju obnove dvorca i gospodarskih zgrada, na temelju povijesnih, arhivskih i restauratorskih istražnih radova

- kozervatorsku studiju obnove perivoja i ostalih neizgrađenih
- geomehanička i statička ispitivanja s projektom statičke sanacije
- detaljni urbanistički plan graditeljsko krajobraznog sklopa dvorca (na
temelju planiranog programa revitalizacije)
- idejni, glavni i izvedbeni projekt sanacije i prenamjene dvorca i ostalih građevina
- projekt obnove perivoja
U okviru zone zaštite , osobito u zoni ispred dvorca ne dozvoljava se izgradnja, izuzev one koja je nužna za funkcioniranje dvorca. Potrebna možebitna proširenja zone izgradnje moguće je ispitati iza gospodarskog sklopa, prema sjeveru. Sadašnju divlju gradnju u okviru granice zaštite treba ukloniti, (svlačionice uz nogometno igralište) i radionicu u blizini raskrižja. Stambenu kuću treba zonom visokog zelenila vizualno odvojiti od perivoja.

Dvorac Bedeković-Vranyczany, Gornja Bedekovčina, graditeljsko krajobrazni sklop Smješten na vrhu brežuljka u Bedekovčini, odakle se pruža vidik na dolinu rijeke Krapine i sjeverne obronke Medvednice. Sa svih je strana okružen perivojem, a sjeverno od njega smješteno je gospodarsko dvorište. Dvorac je izgradio Nikola Bedeković, od 1740-1750. god. (prema natpisu iznad ulaza). Ženidbom je prešao u vlasništvo obitelji Galjuf, od koje ga je 1887. god. kupio barun Viktor Vranyczany. Dvorac je jednokatni, pravokutnog tlocrta, natkriven visokim četverostrešnim krovištem, sa središnjim tornjićem. Središte tlocrtne organizacije čini trokrako stubište s kamenom, perforiranom ogradom. Oko stubišta potkovasto se nižu prostorije, a glavna dvorana, naknadno je pregrađena. Prostorije podruma i prizemlja su svođene bačvastim, a predvorje i kapela, (koja se nalazi na sjeveroistočnom pročelju) češkim svodovima, dok prostorije kata imaju ravne stropove. U predvorju su očuvane štukaturne dekoracije. Sva četiri pročelja oblikovana su identično, prizemlja su dekorirana horizontalnim trakama, a katna zona je podijeljena pilastrima na polja. Duže pročelje ima sedam osi, i centralno smješten ulaz s kamenim portalom izrazite plastičnosti te grbom obitelji Bedeković. Izgradnjom dvorca bila je uređena I kapelica, koja se protezala kroz dvije etaže. Obitelj Vranyczany je ukinula kapelu, a u njezinu prizemlju smjestila kuhinju. Barokni oltar je prenesen u crkvu sv.Ladislava u Orehovici. Oko dvorca uređen je perivoj. O izgledu njegove barokne faze nemamo podataka, a druga je prikazana na karti katastarske izmjere iz 1897.god. Površina mu je iznosila 4,7 ha. U perivoju su se nalazila tri jezera, te oranžerija, klasicističkog oblikovanja, koja je u recentno vrijeme neprimjereno obnovljena. Sjeverno od perivoja nalazilo se gospodarsko dvorište, a danas je prostor izgrađen smještajnim objektima, budući da se u dvorcu nalazi uprava Doma za odgoj ženske omladine.

Kurija Bedeković, Donja Bedekovčina
Smještena na blagoj padini iznad doline rijeke Krapine. Oko kurije prostire s perivoj, a sa sjeverne i zapadne strane su se ranije nalazile gospodarske zgrade. Građena je za jednu granu obitelj Bedeković, u čijem je vlasništvu reprezentativnija građevina, dvorac u Gornjoj Bedekovčini. Kurija je jednokatna građevina pravokutnog tlocrta natkrivena dvostrešnim krovištem s poluskošenim zabatima. Prema natpisu nad portalom građena je 780. god. U prizemlju su bile gospodarske prostorije i nekad niska mračna prostorija – zatvor za kmetove. Prostorije prizemlja su svođene bačvastim i češkim svodovima, a na prvom katu gdje su gospodske sobe, stropovi su ravni. Tlocrtna organizacija prostora je pravilna: prostor je uzdužnim nosivim zidom podijeljen na šest prostorija približno iste veličine. U središnjem prostoru uz sjeverno pročelje nalazi se zavojito stubište. Pročelja su u zoni prizemlja razdijeljena horizontalnim trakama, a u zoni kata plitkim pilastrima u polja, s plitko istaknutim središnjim rizalitom s tri prozorska otvora.

Glavni pristup kuriji ranije je bio s ceste, sa zapadne strane između voćnjaka i perivoja koji se pružao ispred glavnog pročelja na padini, a kasnije je preusmjeren
na istočnu stranu. Danas nema više gospodarskih zgrada, a voćnjak je očuvan u
tragovima. Perivoj je neodržavan, a kurija je izvan namjene.

Župna crkva sv.Barbare, Donja Bedekovčina
Smještena na vrhu brijega, na povišenoj zaravni,do koje vodi jednokrako stubište.
U podnožju se nalaze pomoćne građevine prizemne visine te jednokatna zgrada stare pučke škole. Postavljena je u smjeru sjever – jug. U Komoru (stari naziv za Bedekovčinu) je 1665. god. postojala kapela župe sv. Križa Začretje i bila je drvena. Godine 1721. Nikola Bedeković je dao izgraditi novu kapelu s drvenim tornjem, a od 1729. g. je postala župnom crkvom, te je već tada imala pet oltara kao i danas. Iako je građena je kroz duže vrijeme, u cijelosti je
oblikovana u kasno baroknim oblicima. Pročelja su jednostavno oblikovana, glatke stijene s barokno zaobljenim uglovima. S istočne strane je prigrađena sakristija. Lađa je svođena na dva polja, a kapiteli pilova u lađi različito su profilirani od onih u svetištu. Svetište je svođeno kupolom. U prednjem dijelu lađe je pjevalište, koje se oslanja na svod. Glavni oltar je barokni sa slikom sv.Barbare. U lađi je oltar Ranjenog Isusa. Propovjedaonica je iz 1796. god. s grbom Nikole Bedekovića. Nakon potresa 1878. god crkva je temeljito obnovljena. Tada je dobila današnji oblik; lađa je svođena, pjevalište je zamijenjeno zidanim, toranj koji je ranije stajao pored sakristije podignut je nad pročeljem, a nad sakristijom je napravljen oratorij.

Župna crkva sv. Ladislava Orehovica
Smještena na maloj uzvisini, iznad ceste koja iz Brestovca Orehovičkog vodi prema Zadravcu. U neposrednoj blizini je kurija župnog dvora, a nešto niže je zgrada stare pučke škole. Okruženje pripada podbrežju Strugače, a izmjenjuju se oranice i površine pod šumarcima. Župa je u Orehovici osnovana 1789. god. Jednobrodna građevina s užim zaobljenim svetištem. Iznad ulaza podignut je toranj zaključen piramidalnom kapom. Izgrađena je 1853.god. na mjestu starije.

Kapela sv. Martina, Martinec Orehovički
smještena na brežuljku, nekad okružena grobljem. Ime kapele se prvi put spominje u kanonskoj vizitaciji iz 1379. god. U povijesnim se dokumentima selo Martinec prvi put spominje 1639. god. s. Martin in Martinecz. Kanonske vizitacije iz 1665. i 1677. god. za kapelu govore da je antiquissima. Oko kapele je bilo groblje. Kapela je 1677. god. bila trošna i ruševna, tako da su vjernici prodalu kapelsku šumu i izgradili novu kapelu između 1694.-1703.god. Vizitator navodi da je bila zidana i prostrana. Nad ulazom je stajao drveni tornjić sa zvoncem. Iz zapisa kanonskih vizitacija zaključuje se da kapela nije bila građevinski korektno izvedena, tako da je trebalo izvršiti niz popravaka. 1726. god. vizitator je zabranio pokapanje mrtvih oko kapele. 1742. god. izgrađena je nova sakristija, prerađeni su prozori, predvorje i cijela je kapela bila obnovljena. Novi toranj (preslica) izgrađen je 1775. god. U kapeli su bila dva oltara, sv. Martina i sv. Jurja te drvena propovjedaonica. Kapela je potpadala pod župu u Mihovljanu sve do osnutka župe sv. Ladislava u Orehovici 1789. Kapela je bila srušena, te je na istoj lokaciji, identičnih dimenzija i oblikovanja ponovo izgrađena 1990-tih godina.

Zgrada stare škole, Bedekovčina
jednokatna građevina, s podrumom, pravokutnog tlocrta, pokrivena četverostrešnim krovištem. Pročelja su po vertikali rastvorena ritmom prozorskih otvora, te plitkim vijencem podijeljena po horizontali. Zajedno s crkvom čini prepoznatljiv graditeljski sklop.

Zgrada stare škole, Brestovec Orehovički
Prizemna građevina s podrumom, pravokutnog tlocrta, natkrivena četverostrešnim krovom. Smještena je pored ceste u središtu naselja, građena poč. 20. st. Ulično pročelje je rastvoreno sa šest prozora i ulaznim vratima. Dekorirano je historicističkim elementima, kovnim jstepenasto profiliranim krovnim vijencem, plitko istaknutim prozorskim klupčicama te jednostavnim okvirom oko prozora izvedenim u žbuci. Građevina ima dokumentarnu i ambijentalnu vrijednost. Potrebno ju je održavati u svim elementima izvornog oblikovanja.

Zgrada stare škole, Orehovica
Smještena u blizini župne crkve, u središtu naselja. Prizemna građevina s podrumom, pravokutnog tlocrta, natkrivena dvostrešnim krovištem. Uz sjeverno pročelje dograđena je nova jednokatna građevina. Zgrada ima arhitektonsku i ambijentalnu vrijednost. Potrebno ju je održavati u izvornim elementima oblikovanja.

Stambeno gospodarski sklop Bertićevo, Orehovica
Stambena zgrada s velikim gospodarskim dvorištem, smještena na vrhu brežuljka u zaselku Bertićevo. Pravokutnog tlocrta s plitko istaknutim bočnim krilom., prizemnica s podrumom. Pročelja oblikovana s elementima mađarske secesije. Segmentni nadvoji iznad prozora i krovni vijenac, izvedeni su u crvenoj fasadnoj opeci. Za vlasnika Bertić Milutina, trgovca, kuću su poč. 20. st. gradili mađarski graditelji.

Kurija župnog dvora, Bedekovčina
Smještena na osami, nasuprot groblja. Prizemna građevina, pravokutnog tlocrta, natkrivena dvostrešnim krovištem, građena krajem 19. st. Pročelja su oblikovana u historicističkim oblicima, stepenasto profiliranog krovnog vijenca, plitko istaknutog okvira oko prozora te jednostavno profiliranom klupčicom iznad nadvoja.

Kurija župnog dvora, Orehovica
smještena u blizini crkve, na padini iznad ceste. Prizemna građevina s podrumom, pravokutnog tlocrta, natkrivena dvostrešnim krovom s poluskošenim zabatima. Pročelja su oblikovana u kasnobaroknim oblicima, zaobljeni vijenac – holkel, i plitko istaknuti okviri oko prozora bez profilacija.

Tvornički sklop stare ciglane, Bedekovčina
Braća Stejskal izgradila su tvornicu šamota i cigala 1889. god. koja je bila jedno
od najvećih poduzeća toga vremena s više od 500 zaposlenih. Poticaj je bila kvalitetna glina u okolici, a dodatna pogodnost željeznička pruga. Željeznička pruga od Zagreba – Zaboka – Bedekovčine – Budinšćine – Varaždina – Čakovca izgrađena je 1886. god. Tvornicu je 1892. god. kupilo bečko društvo Wienerberger Ziegelfabriks-und Baugeselschaft koje je povećalo proizvodnju i razgranalo posao. Tvornica je proizvodila crijep Zagorka, klinker, keramit i mozaik pločice za taracanje, klinkeraste keramitne i šamotne opeke, cijevi iz kamenine kao i raznu glinenu robu, te pećnjake. Vlasnikom tvornice u Bedekovčini postalo je 1918. god. dioničko društvo Zagorka u Zagrebu. Tvornički sklop je smješten s južne strane željezničke pruge, a jezgru povijesne arhitekture čine zgrada stare ciglane, tvornički dimnjak i zgrade skladišta. Zgrada stare ciglane je trokatna građevina pravokutnog tlocrta, građena vopekom vidljivom na pročelju, natkrivena dvostrešnim krovištem. U interijeru su očuvane stare peći. Zgrada ima visoku arhitektonsku i dokumentarnu vrijednost, jer je najstarija građevina svog tipa u Hrvatskoj. Predlaže se njezino održavanje i djelomična prezentacija muzejskih primjera načina poizvodnje, odnosno suvremena namjena za potrebe skladišta i sl. Za čitav bi tvornički sklop trebalo izraditi konzervatorsku dokumentaciju i valorizaciju s prijedlogom prezentacije povijesnih građevina i postrojenja.

Analiza i valorizacija arheoloških lokaliteta

Arheološki lokaliteti na području Općine nisu dosad sustavno istraživani, iako toponimija i povijesni podaci govore o kontunuitetu života na ovom području, od antike i ranog srednjeg vijeka.
- Komor (Kumur), toponim ranofeudalnog posjeda, prvi put se spominje
1267. god. kao jasno određena feudalna jedinica
- Kebel, Cubul,toponim potječe iz ranog srednjeg vijeka (6. poč. 7.st.), gradište castrum Cubul spominje dokument iz 1248. god
- Bukovec, Brestovec, Brezovo, Orehovica, Dubrava, Lug-dendronimi vezani
uz šumovit kraj, slavenski nazivi naselja
- Strugača, (brijeg 376m) oronim vezan uz svojstvo reljefa, strme hridi-struge
- Dubrava, Lug- toponimi vezani uz stari slavenski dub,dubravu, skrovište zmaja kojeg munjom pogađa gromovnik Perun
- Bedekovčina, naselje – srednjovjekovni naziv Kumur, Komor
- Bedekovčina, okolica, potok Velika Reka, mogući tragovi antičke ceste
- Bedekovčina, okoliš crkve sv.Barbare, prapovijest
- Martinec Orehovički, srednji vijek kapela sv. Martina i groblje
- Orehovica, okoliš crkve sv. Ladislava,srednji vijek

Analiza i valorizacija predjela kulturnog krajolika

Područje Općine odlikuje krajobrazna raznolikost: nizinski dio vezan uz dolinu rijeke Krapine, kojom su od prapovijesti, antike, srednjeg vijeka, prolazili važni prometni putevi te sjeverni brežuljkasti dio povijesno značajna zaravan (Komor i Kebel) u podnožju Strugače.
Odnosi tradicionalnog krajolika su znatno izmjenjeni u novijem razdoblju, naročito u nizinskom dijelu općine u dolini rijeke Krapine. Izgradnjom željezničke pruge, te otvaranjem industrijskih pogona u Bedekovčini i Poznanovcu bitno je izmjenjen tradicionalni (srednjovjekovni izgled prostora). Povijesna naselja su izmjenila svoja prostorne i graditeljska obilježja, transformirajući se u amorfna građevna područja duž cesta. Sjeverni dio općine koji nije bio zahvaćen neplanskim razvitkom i širenjem naselja zadržao je u većoj mjeri tradicionalne odnose naselja i okruženja. Nažalost tradicijska drvena arhitektura zadržana je u vrlo malom broju, najočuvaniji su ambijenti u selu Martinec Orehovički. Padine Zadravca, Komora, Donje Bedekovčine (okruženje ckve sv. Barbare) kultivirane su vinogradima. Tradicijskih klijeti gotovo da i nema, izuzev sporadičnih primjera u Zadravcu i Komoru. Dominira izgradnja novih klijeti koje su za razliku od tradicionalnih prizemnih, uglavnom katne visine, zidane opekom, neožbukane, kvadratičnih tlocrta, sljemena krova koje ne prati slojnice terena, tako da ne stvaraju harmoničan odnos s pejzažom.

Mjere zaštite kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti

Mjere i uvjeti zaštite krajolika Najveća vrijednost prostora općine, osim kulturno povijesnih građevina, je relativno dobro očuvan krajolik u sjevernom dijelu općine, koji pripda prostornoj cjelini Strugače. Vrlo izražena prostorna geomorfologija, s vrijednim antropogenim utjecajima rezultirala je valorizacijom većeg dijela općine kao kulturnog krajolika Hrvatskog Zagorja. Definirane su tri specifične zone: dolina rijeke Krapine, brežuljkasto podgorje s vinogradima južno od Strugače. Doline potoka osim što imaju vrijednost kao prirodni krajolik, predstavljaju smjerove glavnih komunikacijskih osi brežuljkastog podgorja s dolinom Krapine, ujedno su i vizurni koridori. Stoga je neprihvatljivo smještavanje gospodarskih zona u prostor dolina, jer su tamo najizloženije vizurama. Planskom sadnjom visoke vegetacije prema prostoru doline, uz već postojeće gospodarske sadržaje i drugu nekvalitetnu gradnju, moguće je izbjeći njihov nepovoljni vizualni utjecaj na širi prostor.
Padine brežuljaka s vinogradima i tradicijskim klijetima treba održavati u postojećoj namjeni, preostale drvene i kamenom zidane klijeti kao rijetkost i etnološku vrijednost održavati u postojećim oblicima i materijalima. Eventualna nova gradnja klijeti, treba se veličinom, oblicima i materijalima prilagoditi ambijentu. Max. dimenzije 4x7 m, prizemne visine, dvostrešnog krovišta pokrivenog crijepom, nagiba 33-45, sljemena paralelnog sa smjerom slojnica, ožbukanih pročelja ako su zidane, odnosno drvenih stijena. Izgradnja klijeti nije moguća na vinogradima manjim od 0,5 h. Za svaku novu izgradnju u okviru određenih zona kulturnog krajolika (karta 3.) kao i građevinske zahvate na tradicijskoj arhitekturi, potrebno je ishoditi posebne uvjete i odobrenje Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Mjere i uvjeti zaštite kulturno - povijesnih i prostornih vrijednosti naselja, određene su prema zonama, koje se zaštićuju na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Mjerama zaštite utvrđuju se režimi i oblici intervencija u pojedinim zonama i za pojedine građevine. Na kartografskom prikazu Kulturna baština 1:25000 i Zonama zaštite kulturne baštine 1:5000, ucrtane su građevine i cjeline kulturno povijesnih vrjednosti koje se štite na temelju Zakona o zaštiti kulturnih dobara, ali I temeljem Prostornog plana uređenja općine Bedekovčina. Ovom odredbom obuhvaćene su slijedeća povijesna naselja (čitava ili samo njihovi dijelovi: Bedekovčina, Martinec Orehovički, Orehovica. Svako od navedenih naselja, ovisno o stunju očuvanosti tradicijske arhitekture, prostornih odnosa i kvalitete neposrednog okruženja vrednovano je kategorijama 2 ili 3, (regionalog ili lokalnog značaja). Tradicijsku arhitekturu, stambenu i gospodarsku treba dokumentirati, arhitektonski snimiti i obraditi kako bi se odredili uvjeti i režimi zaštite, te način i metode obnove kojima bi se prilagodili suvremenim uvjetima življenja. Proširenje građevinskih područja postojećih naselja, planirati na način kojim bi se zadržala homogenost slike povijesnog naselja, kvalitetna ekspozicija, što u većini slučajeva znači da je neprihvatljivo širenje građevinskih područja u smjeru prilaznih cesta s kojih se doživljavaju kvalitetne vizure na povijesnu jezgru naselja. U planiranju širenja građevinskih područja naselja, njihovom dimenzioniranju i prostornom smještaju treba očuvati karakteristike njegove povijesne matrice. Jednako je važno čuvanje kvalitetnog pejzažnog okruženja, poljodjelskih površina, šuma i sl., jer cjelovitu sliku naselja, osim njegove građevne strukture čini i pripadajuće pejzažno okruženje. Spriječiti disperzivnu gradnju koja se javlja u novije vrijeme u vidu kuća za odmor u vinogradima, odnosno stambenim građevinama u blizini prometnica, prije svega racionalnim dimenzioniranjem građevinskih područja, ali i pravnim i efikasnim mjerama sprječavanja divlje gradnje. Naselja koja danas pokazuju veće tendencije rasta nalaze se uz glavne ceste mogu proširivati građevinska područja popunjavanjem neizgrađenih dijelova unutar ranije zacrtanih građevnih područja, uz uvjet da se očuvaju karakteristike tipa naselja. Treba izbjegavati širenja građevinskih područja naselja duž cesta i u doline potoka čime dolazi do povezivanja više naselja u jedno neprekinuto građevno područje. U planiranim većim zonama građevinskog područja treba urbanističkim planom definirati mrežu ulica i način izgradnje (položaj kuće u odnosu na komunikaciju, visinu, max P+1, izdužene tlocrtne forme, dvostrešna krovišta s pokrovom crijepom, boju žbuke…) U cilju uspostave kvalitetnijih odnosa u prostoru za veća naselja treba izraditi Urbanistički plana uređenja, u okviru kojeg će se definirati uvjeti nove izgradnje. To se poglavito odnosi na: Bedekovčinu, Poznanovec.

Za sve građevinske zahvate na građevinama i u prostoru povijesne jezgre navedenih naselja, označene na kartografskom prikazu kao B zona zaštite (2. stupanj zaštite) i C zona, umjerene (3.stupanj) zaštite, u postupku ishođenja lokacijske dozvole treba ishoditi posebne uvjete Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Zagrebu. Na povijesnim građevinama (tradicijskim kućama, stambenim i gospodarskim) koje su nositelji identiteta naselja mogući su radovi konzervacije uz očuvanje izvornog izgleda i oblikovanja uz moguće prilagodbe u interijeru, kao i neophodni radovi građevinske sanacije. Gospodarske građevine, ukoliko nisu više u izvornoj namjeni moguće je prilagoditi novim zahtjevima, bilo stanovanja ili neke djelatnosti koja se može odvijati u zadanim gabaritima građevine. Unutar zone zaštite povijesnih struktura nalaze se tradicijske građevine: stambene i gospodarske za koje podrazumijeva režim intervencija koji uključuje: održavanje, sanaciju, rekonstrukciju i prenamjenu. Tradicijske građevine moguće je prilagoditi suvremenim stambenim funkcijama, uz očuvanje njihovog vanjskog izgleda.
U kontaktnim zonama nove građevine moguće je planirati na način da se njihovom postavom, lokacijom, volumenom, primjenom materijala završnog oblikovanja, kao i kvalitetom oblikovanja ne naruše kvalitetni postojeći ambijenti i vizure na njih. Svaka nova gradnja u okviru kontaktne zone povijesnih struktura trebala bi polaziti s pretpostavke stvaranja harmonične slike s njom. To znači da se pri dimenzioniranju volumena, korištenju materijala završne obrade mora voditi briga o kontekstu. Neprihvatljivi su volumeni nove gradnje, koji bi onemogućili vizuru na kapele, a svojim položajem, funkcijom, materijalom završne obrade i koloritom unijeli nesklad te stvorili prostorni i oblikovni konflikt. Za svaku novu
gradnju u okviru kontaktne zone potrebno je od Konzervatorskog odjela u Zagrebu ishoditi posebne uvjete građenja. U zonama zaštite krajolika koje su ujedno zone ekspozicije naselja ne dozvoljava se nikakva nova izgradnja, jer bi se time narušile prostorne i šire ambijentalne vrijednosti bilo čitavog naselja ili njegove povijesne jezgre. Zone označene kao ozelenjene i pejzažne površine treba i nadalje održavati u toj namjeni, bez širenja građevinskog područja, budući da su značajne kao prostori ekspozicije povijesnog
naselja

Mjere zaštite povijesnih građevina i graditeljskih sklopova Označene su prema klasifikaciji i tipologiji na kartografskom prikazu Kulturna baština u mj. 1:25000, a one koje se nalaze izvan prostora povijesne cjeline označene su i na karti (planu građevinskih područja) 1:5000. U zoni stroge zaštite, mogući su zahvati sanacije, rekonstrukcije i održavanja, dok se u kontaktnim zonama, uglavnom pejzažnog karaktera koje su ujedno i zone njihove ekspozicije, isključuje mogućnost građenja. To se osobito odnosi graditeljsko krajobrazni sklop dvorca Poznanovec i Bedekovčina te kuriju Bedeković, kao i crkve sv. Barbare u Bedekovčini, sv. Ladislava u Orehovici i kapelu sv. Martina u Martincu. Osim definiranja režima zaštite prema određenim zonama, predviđaju se smjernice i mjere za zahvate na graditeljskoj baštini, kako bi se zaštitila od daljnjeg propadanja i degradiranja arhitektonskih i stilskih vrijednosti, te uključila u suvremeni život. Od općih intervencija na građevinama, s obzirom na njihovu visoku spomeničku vrijednost kao kulturne baštine (dvoraca, kurije, crkvi,

Tradicijske stambene i gospodarske zgrade,) predviđaju se:

konzervacija, restauracija, građevinska sanacija, rekonstrukcija. Sve građevinske radove uključujuči i redovito održavanje potrebno je provoditi uz suglasnost i nadzor Konzervatorskog odjela u Zagrebu.

Označeni su približnom lokacijom na karti Kulturne baštine 1:25000. Radi njihove identifikacije potrebno je obaviti detaljno kartiranje i dokumentiranje, na temelju istražnih radova i rekognosciranja. Na svim rekognosciranim područjima, prije građevinskih zahvata izgradnje infrastrukture ili drugih objekata, treba provesti arheološke istražne radove, sondiranja, radi utvrđivanja daljnjeg postupka. U postupku ishođenja lokacijske dozvole treba obaviti arheološka istraživanja.